1
Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
🔗
2
Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
🔗
3
Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
🔗
4
I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
🔗
5
Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
🔗
6
Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
🔗
7
Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
🔗
8
Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
🔗
9
Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
🔗
10
Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
🔗
11
Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
🔗
12
Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
🔗
13
Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
🔗
14
Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
🔗
15
Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
🔗
16
Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
🔗
17
Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
🔗
18
Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
🔗
19
Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
🔗
20
Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
🔗
21
Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
🔗
22
U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
🔗
23
Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
🔗
24
Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
🔗
25
Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
🔗
26
Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
🔗
27
Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
🔗
28
On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
🔗
29
K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
🔗
30
Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
🔗
31
Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
🔗
32
Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
🔗
33
Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
🔗
34
I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim."
🔗