1
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
🔗
2
"Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
🔗
3
Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
🔗
4
Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
🔗
5
Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
🔗
6
kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
🔗
7
Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
🔗
8
Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?
🔗
9
Duže je od zemlje - šire je od mora!
🔗
10
Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
🔗
11
Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
🔗
12
Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
🔗
13
Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
🔗
14
ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
🔗
15
čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
🔗
16
Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
🔗
17
Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
🔗
18
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
🔗
19
Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
🔗
20
A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada."
🔗