1
Job nastavi svoju besjedu i reče:
🔗
2
"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
🔗
3
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
🔗
4
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
🔗
5
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
🔗
6
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
🔗
7
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
🔗
8
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
🔗
9
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
🔗
10
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
🔗
11
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
🔗
12
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
🔗
13
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
🔗
14
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
🔗
15
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
🔗
16
otac ubogima, zastupnik strancima.
🔗
17
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
🔗
18
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
🔗
19
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
🔗
20
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
🔗
21
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
🔗
22
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
🔗
23
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
🔗
24
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
🔗
25
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
🔗