1
Elihu nastavi svoju besjedu i reče:
🔗
2
"Zar ti misliš da pravo svoje braniš, da pravednost pred Bogom dokazuješ,
🔗
3
kada mu kažeš: 'Što ti je to važno, i ako griješim, što ti činim time?'
🔗
4
Na sve to ja ću odgovorit' tebi i prijateljima tvojim ujedno.
🔗
5
Po nebu se obazri i promatraj! Gledaj oblake: od tebe su viši!
🔗
6
Ako griješiš, što si mu uradio, prijestupom svojim što si mu zadao?
🔗
7
Ako si prav, što si dodao njemu i što iz ruke tvoje on dobiva?
🔗
8
Opakost tvoja tebi slične pogađa i pravda tvoja čovjeku koristi.
🔗
9
Ali kad ispod teškog stenju jarma, kad vapiju na nasilje moćnika,
🔗
10
nitko ne kaže: 'Gdje je Bog, moj tvorac, koji noć pjesmom veselom ispunja,
🔗
11
umnijim nas od zvijeri zemskih čini i mudrijima od ptica nebeskih?'
🔗
12
Tad vapiju, al' on ne odgovara poradi oholosti zlikovaca.
🔗
13
Ali kako je isprazno tvrditi da Bog njihove ne čuje vapaje, da pogled na njih ne svraća Svesilni!
🔗
14
A kamoli tek kada ti govoriš: 'On ne vidi mene, parnica moja pred njime stoji, a ja na nj još čekam.'
🔗
15
Ili: 'Njegova srdžba ne kažnjava, nimalo on za prijestupe ne mari.'
🔗
16
Isprazno tada otvara Job usta i besjede gomila nerazumne."
🔗