1
Job progovori i reče:
🔗
2
"Kako dobro znadeš pomoći nemoćnom i mišicu iznemoglu poduprijeti!
🔗
3
Kako dobar savjet daješ neukome; baš si preveliku mudrost pokazao.
🔗
4
Kome li si ove uputio riječi i koji duh je iz tebe govorio?"
🔗
5
Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine.
🔗
6
Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi.
🔗
7
On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.
🔗
8
On zatvara vodu u svoje oblake, a oblaci se pod njome ne prodiru.
🔗
9
On zastire puno lice mjesečevo razastirući svoj oblak preko njega.
🔗
10
On je na vodi označio kružnicu gdje prestaje svjetlost i tmine počinju.
🔗
11
Svodu se nebeskom potresu stupovi i premru od straha kada on zaprijeti.
🔗
12
Svojom je snagom on ukrotio more i neman Rahaba smrvio mudrošću.
🔗
13
Nebesa je svojim razbistrio dahom, a ruka mu je brzu zmiju probola.
🔗
14
Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatit' grom njegove moći?"
🔗