1
Job progovori i reče:
🔗
2
"Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost.
🔗
3
Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?
🔗
4
Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan!
🔗
5
Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće!
🔗
6
Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!
🔗
7
Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
🔗
8
Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti.
🔗
9
Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?!
🔗
10
U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
🔗
11
Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?
🔗
12
Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
🔗
13
Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.
🔗
14
Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa.
🔗
15
Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.
🔗
16
Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.
🔗
17
On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.
🔗
18
On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.
🔗
19
On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara.
🔗
20
On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje.
🔗
21
On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje.
🔗
22
On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
🔗
23
On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.
🔗
24
On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom
🔗
25
i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca.
🔗