1
Elifaz Temanac progovori tad i reče:
🔗
2
"Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
🔗
3
Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
🔗
4
Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.
🔗
5
Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,
🔗
6
vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
🔗
7
Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?
🔗
8
Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
🔗
9
Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?
🔗
10
Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.
🔗
11
Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?
🔗
12
Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima
🔗
13
kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!
🔗
14
Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?
🔗
15
Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
🔗
16
a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu!
🔗
17
Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim,
🔗
18
i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa
🔗
19
kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
🔗
20
Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
🔗
21
Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
🔗
22
Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
🔗
23
strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.
🔗
24
Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
🔗
25
On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom
🔗
26
Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.
🔗
27
Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.
🔗
28
Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;
🔗
29
cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.
🔗
30
On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
🔗
31
U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
🔗
32
Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'.
🔗
33
Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
🔗
34
Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.
🔗
35
Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj."
🔗