1
Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
🔗
2
A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
🔗
3
Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
🔗
4
Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
🔗
5
Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
🔗
6
Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
🔗
7
Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
🔗
8
neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
🔗
9
Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
🔗
10
neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
🔗
11
Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
🔗
12
užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
🔗
13
Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
🔗
14
što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
🔗
15
Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
🔗
16
Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
🔗
17
Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
🔗
18
TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
🔗
19
Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
🔗
20
a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
🔗
21
Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
🔗
22
nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
🔗
23
Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
🔗
24
Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
🔗
25
Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
🔗
26
Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
🔗
27
moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
🔗
28
Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
🔗
29
Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
🔗
30
ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
🔗
31
Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
🔗
32
Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
🔗
33
Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
🔗
34
jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
🔗
35
O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
🔗
36
i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
🔗
37
Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti."
🔗
38
Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
🔗
39
ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
🔗
40
neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [
🔗
40
b] Konac riječi Jobovih.
🔗