1
"Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se pročišćava.
🔗
2
Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudače rastaljene bakar.
🔗
3
Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najvećih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
🔗
4
Čeljad iz tuđine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuć' se, daleko od ljudi.
🔗
5
Krilo zemlje iz kojeg kruh nam niče kao od vatre sve je razrovano.
🔗
6
Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
🔗
7
Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
🔗
8
Zvijeri divlje njima nisu kročile niti je kada lav njima prošao.
🔗
9
Ali na kamen diže čovjek ruku te iz korijena prevraća planine.
🔗
10
U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
🔗
11
Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
🔗
12
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
🔗
13
Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
🔗
14
Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
🔗
15
Zlatom se čistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
🔗
16
ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
🔗
17
Sa zlatom, staklom ne poređuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
🔗
18
Čemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steći Mudrost no biserje.
🔗
19
Što je prema njoj topaz etiopski? Ni čistim zlatom ne procjenjuje se.
🔗
20
Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
🔗
21
Sakrivena je očima svih živih; ona izmiče pticama nebeskim.
🔗
22
Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo čuli.'
🔗
23
Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
🔗
24
Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
🔗
25
Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
🔗
26
kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
🔗
27
tad ju je vidio te izmjerio, učvrstio i do dna ispitao.
🔗
28
A potom je rekao čovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."
🔗