Knjiga Mudrosti
Poglavlje 7
1
I ja sam smrtnik, kao i svi ostali,
i potomak prvog bića od zemlje načinjena
i oblikovan kao tijelo u utrobi majčinoj,
3
I ja sam, došavši na svijet,
udahnuo zajednički zrak
i pao na zemlju koja nas sve nosi,
i plač mi je bio prvi glas
kao i svima ostalima.
9
Nisam je htio uspoređivati ni sa draguljima,
jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska,
a srebro je prema njoj kao blato.
10
Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote
i zavolio više od svjetlosti,
jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.
12
I svemu sam se tome radovao,
jer mudrost sve donosi;
još nisam znao da je ona
roditeljka svega toga.
14
Ona je neiscrpljiva riznica ljudima,
i koji se njome služe postaju prijatelji Božji,
preporučeni darovima njezina nauka.
15
Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova
i misliti misli dostojne darova njegovih,
jer on je vođa mudrosti
i upravlja mudracima.
17
On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest,
naučio me sustavu svijeta i svojstvima prapočela;
20
naravi životinja i nagonima divljih zvijeri,
moći duhova i mislima ljudskim,
različnosti biljaka i ljekovitosti korijenja.
22
Jer u nje je duh razborit, svet,
jedinstven, mnogostran, tanan,
okretan, pronicav, neoskvrnjen,
jasan, nepristran, dobrohotan,
oštar,
23
nezaprečiv, dobrotvoran,
čovjekoljubiv,
postojan, pouzdan, bezbrižan,
svemoćan, svenadzoran,
što prodire kroza sve duše,
mudre, čiste i najtanje.
25
Jer je ona dah sile Božje
i čist odvir slave Svemogućeg;
zato je ništa nećisto ne može oskvrnuti.
27
Jedna je, a može sve,
i, ostajući u sebi, sve obnavlja.
Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete
i čini od njih Božje prijatelje i proroke.