Knjiga Mudrosti
Poglavlje 12
2
Blago kažnjavaš prestupnike,
koriš ih i opominješ za grijehe njihove
da se ostave zloće
i da se ufaju u tebe, Gospode!
8
Ipak si i njih poštedio kao ljude,
jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteče
da ih malo-pomalo istrijebe.
9
Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju
rukama pravednika ili strašnim zvijerima
ili ih strogom riječju najedanput zatrti,
10
sudeći im malo-pomalo,
davao si mjesta pokajanju,
premda si dobro znao
da je to opak rod
kojem je zloća prirođena
i da im se ćud nikad neće izmijeniti,
11
jer je to pleme odiskona bilo prokleto.
A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe,
nije bilo od straha ni pred kim.
12
Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si učinio?"
I tko se smije oprijeti sudu tvojemu?
Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio?
Ili tko će ustati protiv tebe
kao branitelj nepravednih ljudi?
15
I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno,
i nedostojno je moći tvoje kazniti
onoga koji kazne ne zaslužuje.
17
Jakost svoju pokazuješ samo onda
kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći
i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
18
Ti, silni gospodaru, sudiš blago
i upravljaš nama s velikom pažnjom,
jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci.
19
A takvim si djelima narod svoj poučio
da pravednik ima biti čovječan;
podario si sinovima svojim dobru nadu,
jer daješ pokajanje za grijehe.
20
Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću
kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce -
dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane -
22
Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisuća puta strože,
da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo
i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno.