Knjiga Mudrosti
Poglavlje 2
1
Jer oni krivo misle i ovako mudruju:
"Kratkovijek je i tužan život naš
i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj
i još nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio.
2
Mi smo djeca pukog slučaja
i kasnije ćemo biti kao da nikad nismo ni bili,
jer samo je dim ono čime dišu naše nosnice,
a misao je tek iskra od kucaja našega srca.
4
Ime će nam se s vremenom zaboraviti
i nitko se neće sjećati djela naših;
i život će nam proći kao pramenje oblaka
i nestat će ga kao magle
što je gone zrake sunčane i pritiskuje žega njihova.
9
Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj,
ostavimo svuda znake našeg veseljenja:
to je naš dio i to je naša baština.
10
Potlačimo ubogoga pravednika,
ne štedimo udovice,
ne poštujmo starca
ni sjedina od mnogih godina.
12
Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta
i protivi se našem ponašanju,
predbacuje nam prijestupe protiv Zakona
i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.
16
Smatra nas patvorinom
i uklanja se od putova naših kao od nečisti.
On svršetak pravednika proglašava sretnim
i hvali se da mu je Bog otac.