Knjiga Mudrosti
Poglavlje 5
4
"To je onaj komu smo se nekoć podsmijevali
i koji nam je bio za porugu.
Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošću
i svršetak njegov nečasnim.
6
Mi, odista, zalutasmo s puta istine
i svjetlost pravde nije nam svijetlila
niti nam je sunce ogranulo.
10
I kao lađa koja siječe uzburkano more
i traga joj nema kuda prođe
niti brazde hrptici njezinoj u valovima;
11
ili kao ptica što zrakom proleti
i ne ostavi traga prolazu svojem:
šiba lagani uzduh udarcima svojih pera
i rasijeca ga uza snažan fijuk
i prodire zamasima svojih krila,
a poslije nema više nikakva traga njezinu letu;
12
ili kao strijela odapeta na svoj cilj:
probijeni se zrak odmah sklapa
i ne raspoznaje se staza njezina -
13
tako i mi: jedva što smo na svijet došli,
a već nestadosmo,
ni traga kreposti pokazati ne mogosmo:
u zloći se svojoj sasvim istrošismo."
14
I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva
što je vjetar raznosi
i kao sitna pjena
što je vihor razgoni;
ona nestaje kao dim na vjetru
i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.
16
Zato će iz ruku Gospodnjih primiti
kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote;
svojom će ih desnicom Gospod zakriliti
i svojom ih mišicom zaštititi.
17
Latit će se svog žara ljubomornog kao oružja
i naoružat će sve stvorenje
da kazni svoje neprijatelje;
21
Tad će poletjet' dobro naperene strijele:
munje iz oblaka padat će na cilj
kao iz nategnuta luka;