Knjiga Mudrosti
Poglavlje 13
1
Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga,
oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest -
nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;
2
nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju
oganj ili vjetar ili hitri zrak,
zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.
3
Jer ako su ih, opčinjeni njihovom ljepotom,
uzeli smatrati bogovima,
morali su spoznati
koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar
jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.
4
Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,
morali su iz toga zaključiti
koliko je tek silniji njihov stvoritelj.
7
živeći među djelima njegovim,
nastoje ih shvatiti,
a zavodi ih samo naličje stvari
jer vide toliko ljepote.
9
jer ako su bili kadri steći toliko spoznaje
da mogu svemir istraživati,
koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!
10
Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju -
koji bogovima nazivaju djela ruku čovječjih:
zlato i srebro, umjetno obrađeno,
životinjske likove, bezvrijedni kamen
isklesan drevnom rukom.
11
Posiječe drvodjelja prikladno drvo,
brižljivo mu oguli koru i s divnim umijećem
načini predmet koristan za svagdašnju upotrebu.
13
Ostane mu komad koji nije ni za što,
drvo krivo i kvrgavo:
uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje,
oblikuje ga umijećem nehotičnim,
dade mu lik čovječji;
14
ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju,
crljenkom je oboji, crvenilom naliči,
premaže joj svaku pjegu.
16
Pobrine se tako za nju da ne padne,
dobro znajući kako sebi sama pomoći ne može:
jer je lik kojem treba tuđe pomoći.
17
I poslije svega toga on se ne stidi
tu neživu stvar nagovarati
i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu,
i za zdravlje svoje zaziva nemoć,