Knjiga Mudrosti
Poglavlje 11
4
a kad su ožednjeli i tebe prizvali,
napojiše se vode iz strme pećine
i zagasiše žeđ iz tvrda kamena.
5
I tako je ono čime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi
postalo njima dobročinstvo kada bijahu u nevolji.
7
Njima si, zbog njihove zapovijedi o čedomorstvu,
umjesto vječnog izvora vode tekućice,
dao rijeku zamućenu krvlju i blatom,
a svojima si, unatoč svakoj nadi,
dao izobilje vode,
9
Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio
lako razabrali kakvim se mukama namučiše bezbožnici
kojima si u jarosti sudio.
10
Jer si njih iskušao, opominjući blago kao otac,
dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio.
13
Kad čuše kako se ono što njima bijaše kazna
obratilo Izraelcima u dobročinstvo,
osjetiše ruku Gospodnju;
14
i kad sve bi gotovo,
divljahu se onomu koga su nekoć izložili
i s porugom ga odbili,
jer njihova žeđ bijaše sasvim različita
od žeđi pravednika.
15
Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli,
što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove
i bijedne životinje,
poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih
17
Tvoja svemoguća ruka -
koja je sazdala svijet od tvari bezoblične -
mogla je poslati na njih
mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova,
18
ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva
kojima iz nozdrva plamen liže,
ili rigaju pare smrdljive,
ili siplju strašne iskre iz očiju -
20
Ali i bez svega toga
mogli su pasti od jednog jedinog daha,
gonjeni tvojom pravdom,
otpuhani tvojom silinom.
Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri.
22
Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji
i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju.