Knjiga Mudrosti
Poglavlje 15
4
Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeća
ni jalovo djelo slikarsko,
likovi našarani ličilima
7
Muči se lončar i gnječi zemlju mekanu:
pravi posuđe kojim se služimo.
Od istoga blata pravi posude
koje služe u plemenite svrhe
i one koje služe suprotnom:
kakva će kojoj namjena biti -
određuje lončar.
8
I možda - o napora na zlo data! -
od iste gline pravi ništavnog boga,
on koji je nedavno od zemlje sazdan
i koji će se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet,
kad se od njega duša zatraži.
9
Ne mari on što će brzo umrijeti
ni što mu je život kratkovjek,
nego se natječe sa zlatarima i srebrnarima
i nasljeduje mjedare,
ponosan što pravi krivotvorine.
12
Nego misli da je žiće naše igra
i život naš sajam pun probitka.
"Treba, veli, izbijati korist iz svega,
čak iz zla."
13
Jer bolje no itko drugi
zna takav da griješi
kad od iste tvari zemljane
pravi lomne posude i kumire.
14
Ali su od svih najluđi
i jadniji od duše čeda nejakog,
oni neprijatelji tvog naroda
koji ga nekoć tlačiše.
15
Jer oni obožavahu sve poganske kumire
koji ne mogu ni očima gledati,
ni nosom disati, ni ušima slušati,
ni prstima pipati,
ni nogama hoditi.
16
Jer ih čovjek načini,
sazda ih onaj komu je dah u zajam dan.
Nijedan čovjek ne može načiniti
boga sebi slična;