Knjiga Mudrosti (latinski: Liber Sapientiae, grčki: Sophia Salomōnos – “Mudrost Salomonova”) jedna je od deuterokanonskih (drugokanonskih) knjiga Starog zavjeta, koju kao nadahnuto Sveto pismo priznaju Rimokatolička crkva i Pravoslavne crkve, dok je protestantske Biblije uvrštavaju među apokrife (korisne za pouku i povijest, ali ne i za nauk) .

Ovo je najmlađa knjiga Starog zavjeta – napisana u 2. ili 1. stoljeću prije Krista (vjerojatno između 50. i 30. g. pr. Kr.), dakle neposredno prije Isusova rođenja . Njezin autor nije Salomon (iako se knjiga pripisuje njemu, kao što su se i Mudre izreke i Propovjednik pripisivali najmudrijem kralju), nego neimenovani aleksandrijski Židov, obrazovan u grčkoj filozofiji (Platon, stoicizam), ali duboko ukorijenjen u židovskoj vjeri .

Knjiga Mudrosti je teološki najnaprednija starozavjetna knjiga. U njoj nalazimo:

• Mudrost kao osobu – posrednicu između Boga i svijeta, koja je postojala prije stvaranja

• Besmrtnost duše – nagrada pravednicima nakon smrti

• Mučeništvo – pravednik koji trpi od opakih (proročanstvo Isusove muke)

• Božje milosrđe – Bog koji daje priliku za pokajanje, čak i poganima

Ove teme postat će središnje u kršćanstvu. Nije čudo što su prvi kršćani voljeli ovu knjigu – ona je, poput Ivana Krstitelja, pripremala put Gospodinu.