Archives

1 Slavim te, Jahve, svim srcem svojim, ispovijedam sva čudesna djela tvoja.

2 Radujem se i kličem tebi, pjevam imenu tvome, Svevišnji!

3 Dušmani moji natrag krenuše, padoše i pred licem tvojim pogiboše.

4 Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, ti sjede na prijesto - sudac pravedan:

5 ti pokara pogane, pogubi bezbošca, ime im izbrisa dovijeka.

6 Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek, ti im gradove razori - nesta im spomena.

7 Ali Jahve dovijeka stoluje, postavi prijesto svoj da sudi:

8 sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu.

9 Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe.

10 Nek' se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve.

11 Pjevajte Jahvi koji prebiva na Sionu, razglašujte među pucima djela njegova,

12 jer ih se spomenu kao osvetnik krvi i siromaškog jauka ne zaboravi.

13 Smiluj mi se, Jahve: pogledaj nevolju u koju me vrgoše neprijatelji moji, od vrata smrti izbavi me

14 da naviještam sve hvale tvoje na vratima kćeri Sionske, da radostan kličem zbog spasenja tvoga.

15 Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.

16 Jahve se iskaza i sud održa; grešnik se spleo u djela svoja.

17 Nek' grešnici odu u Podzemlje, svi pogani što zaboraviše Boga.

18 Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.

19 Ustani, Jahve, da se ne osili čovjek, nek' pogani budu osuđeni pred tobom!

20 Strah im, o Jahve, utjeraj, nek' spoznaju pogani da su smrtnici!