1
Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
🔗
2
Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
🔗
3
Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
🔗
4
nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.
🔗
5
Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
🔗
6
da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
🔗
7
da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,
🔗
8
kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
🔗
9
Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.
🔗
10
Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
🔗
11
Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
🔗
12
Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
🔗
13
On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
🔗
14
Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
🔗
15
U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
🔗
16
Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
🔗
17
A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
🔗
18
Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti.
🔗
19
Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
🔗
20
Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?"
🔗
21
Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
🔗
22
jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
🔗
23
Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
🔗
24
k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
🔗
25
Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
🔗
26
Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
🔗
27
Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
🔗
28
Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
🔗
29
Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
🔗
30
Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
🔗
31
kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
🔗
32
Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
🔗
33
I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
🔗
34
Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
🔗
35
spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
🔗
36
Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
🔗
37
Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
🔗
38
A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
🔗
39
Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
🔗
40
Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
🔗
41
Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
🔗
42
ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
🔗
43
ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
🔗
44
U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
🔗
45
Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
🔗
46
I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
🔗
47
Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
🔗
48
I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
🔗
49
Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
🔗
50
I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
🔗
51
Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
🔗
52
I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
🔗
53
Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
🔗
54
U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
🔗
55
Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
🔗
56
A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
🔗
57
Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
🔗
58
Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
🔗
59
Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
🔗
60
I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
🔗
61
Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
🔗
62
Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
🔗
63
Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
🔗
64
Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
🔗
65
Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
🔗
66
Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.
🔗
67
On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
🔗
68
već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
🔗
69
Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
🔗
70
Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
🔗
71
odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
🔗
72
I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.
🔗