1
Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara.
🔗
2
Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka.
🔗
3
Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom!
🔗
4
Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi!
🔗
5
Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost.
🔗
6
Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!
🔗
7
Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.
🔗
8
Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele.
🔗
9
Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom.
🔗
10
"Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog!
🔗
11
Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj.
🔗
12
Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda."
🔗
13
Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim.
🔗
14
U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine.
🔗
15
S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze.
🔗
16
Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji.
🔗
17
Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova.
🔗