1
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
🔗
2
Tko će izreć' djela moći Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale?
🔗
3
Blaženi što drže naredbe njegove i čine pravo u svako doba!
🔗
4
Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim
🔗
5
da uživam sreću izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se baštinom ponosim.
🔗
6
Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo.
🔗
7
Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
🔗
8
Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokaže silu svoju.
🔗
9
Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed valÄa kao kroz pustinju.
🔗
10
Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana.
🔗
11
I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih.
🔗
12
Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu.
🔗
13
Zaboraviše brzo djela njegova, ne uzdaše se u volju njegovu.
🔗
14
Pohlepi se daše u pustinji, iskušavahu Boga u samoći.
🔗
15
I dade im što iskahu, al' u duše njine on groznicu posla.
🔗
16
Zavidješe tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve.
🔗
17
Otvori se zemlja, Datana proždrije, Abiramovo pokri mnoštvo.
🔗
18
Oganj pade na sve mnoštvo njino i zlotvore plamen sažga.
🔗
19
Načiniše tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu.
🔗
20
Zamijeniše Slavu svoju likom bika što proždire travu.
🔗
21
Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći
🔗
22
i čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.
🔗
23
Već namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
🔗
24
Prezreše oni zemlju željkovanu ne vjerujuć' njegovoj riječi.
🔗
25
Mrmljahu pod šatorima svojim, ne poslušaše glasa Jahvina.
🔗
26
Zakle se tada podignutom rukom: sve će ih pokosit' u pustinji,
🔗
27
potomstvo njino međ' narode razbacat', njih razasut' po zemljama.
🔗
28
Posvetiše se Baal Peoru i jedoše žrtve bogova mrtvih.
🔗
29
Razjariše ga nedjelima svojim, i on na njih pošast baci.
🔗
30
Al' se Pinhas diže, sud izvrši i pošasti nesta tada.
🔗
31
U zasluge to mu uđe u sva pokoljenja dovijeka.
🔗
32
Razjariše ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
🔗
33
jer mu duh već ogorčiše, nesmotrenu riječ izusti.
🔗
34
I ne istrijebiše naroda za koje im Jahve bješe naredio.
🔗
35
S poganima miješahu se, naučiše djela njina.
🔗
36
Štovahu likove njihove, koji im postaše zamka.
🔗
37
Žrtvovahu sinove svoje i svoje kćeri zlodusima.
🔗
38
Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i kćeri svojih, koje žrtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bješe krvlju okaljana,
🔗
39
djelima se svojim uprljaše, učiniše preljub svojim nedjelima.
🔗
40
Na svoj narod Jahve srdžbom planu, zgadi mu se njegova baština.
🔗
41
Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini.
🔗
42
Mučili ih neprijatelji i tlačili rukom svojom.
🔗
43
Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
🔗
44
On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu
🔗
45
i sjeti se svog Saveza s njima, sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
🔗
46
Učini da nađu milost u onih što ih bjehu zarobili.
🔗
47
Spasi nas, Jahve, Bože naš, i saberi nas od bezbožnih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo.
🔗
48
Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kaže: "Amen! Aleluja!"
🔗