Izaberi knjigu
    :

    Rezultati pretrage

    Pretražujem...
    Login / Register

    Psalmi

    Poglavlje 107

    1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova!
    2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
    3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
    4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada.
    5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima.
    6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja.
    7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu.
    8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
    9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
    10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima,
    11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega.
    12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
    13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
    14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove.
    15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
    16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune.
    17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine:
    18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše.
    19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
    20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne.
    21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
    22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju!
    23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju:
    24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini.
    25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora.
    26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula.
    27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala.
    28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja.
    29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše.
    30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede.
    31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim!
    32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca!
    33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju;
    34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih.
    35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore
    36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti.
    37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu.
    38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše.
    39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja.
    40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
    41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi.
    42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi!
    43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!
    ×
    Dobrodošli

    Prijavite se ili kreirajte nalog - Da biste dodali citat u omiljene ili pratili autora

    Zaboravili ste lozinku?