1
Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?
🔗
2
Navrh brda, uza cestu, na raskršćima stoji,
🔗
3
kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:
🔗
4
"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.
🔗
5
Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce.
🔗
6
Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i moje će usne otkriti što je pravo.
🔗
7
Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska.
🔗
8
Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.
🔗
9
Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.
🔗
10
Primajte radije moju pouku no srebro i znanje požudnije od zlata.
🔗
11
Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.
🔗
12
Ja, mudrost, boravim s razboritošću i posjedujem znanje umna djelovanja.
🔗
13
Strah Gospodnji mržnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna laži - to ja mrzim.
🔗
14
Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost.
🔗
15
Po meni kraljevi kraljuju i velikaši dijele pravdu.
🔗
16
Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski.
🔗
17
Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.
🔗
18
U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost.
🔗
19
Moj je plod bolji od čista i žežena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra.
🔗
20
Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza,
🔗
21
da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice.
🔗
22
Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba;
🔗
23
oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje.
🔗
24
Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda.
🔗
25
Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka.
🔗
26
Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu;
🔗
27
kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana.
🔗
28
Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina;
🔗
29
kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji,
🔗
30
bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme:
🔗
31
igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.
🔗
32
Tako, djeco, poslušajte me, blago onima koji čuvaju moje putove.
🔗
33
Poslušajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti.
🔗
34
Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje.
🔗
35
Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Jahve.
🔗
36
A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."
🔗