1
Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
🔗
2
vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
🔗
3
učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
🔗
4
Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
🔗
5
otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
🔗
6
Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
🔗
7
on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
🔗
8
ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
🔗
9
A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
🔗
10
Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
🔗
11
i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
🔗
12
Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
🔗
13
namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
🔗
14
prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
🔗
15
Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
🔗
16
Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
🔗
17
ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
🔗
18
srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
🔗
19
lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
🔗
20
Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
🔗
21
Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
🔗
22
da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
🔗
23
Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
🔗
24
da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
🔗
25
Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
🔗
26
jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
🔗
27
Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
🔗
28
Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
🔗
29
Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
🔗
30
Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
🔗
31
uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
🔗
32
Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
🔗
33
Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
🔗
34
Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
🔗
35
ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
🔗