1
Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.
🔗
2
Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.
🔗
3
Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;
🔗
4
reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",
🔗
5
da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.
🔗
6
Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,
🔗
7
vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:
🔗
8
prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući
🔗
9
u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;
🔗
10
i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.
🔗
11
Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;
🔗
12
bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;
🔗
13
i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:
🔗
14
"Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;
🔗
15
zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.
🔗
16
Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;
🔗
17
svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.
🔗
18
Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.
🔗
19
Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;
🔗
20
uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."
🔗
21
Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.
🔗
22
I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka
🔗
23
dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.
🔗
24
Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.
🔗
25
Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.
🔗
26
Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.
🔗
27
U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.
🔗