Knjiga Sirahova
Poglavlje 39
1
Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju
i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega,
istražuje mudrost drevnu
i bavi se proroštvima.
4
On služi među velikašima
i viđa se u prisutnosti vladara,
putuje po zemljama drugih naroda,
iskušava dobro i zlo među ljudima.
5
U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome,
moli se pred Svevišnjim:
na molitvu otvara usta
i moli milost za grijehe svoje.
6
Ako to veliki Gospod hoće,
napunja ga duhom razbora
i on daždi riječima mudrosti
i molitvom slavi Gospoda.
9
Mnogi hvale umnost njegovu,
nikad neće u zaborav pasti
niti će mu spomen ikad propasti,
nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja.
14
Mirišite kao miris tamjanov,
cvatite kao ljiljanov cvijet,
širite miris i pjesmu pjevajte,
slavite Gospoda za sva djela njegova.
16
Kako su veličanstvena sva djela Gospodnja!
I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju.
Ne smije se pitati: "Što je ovo? Zašto to?"
jer sve će dobro doći u svoje vrijeme.
17
Na riječ njegovu voda se kao nasip zaustavlja,
i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda.
26
Najvažnije su potrebe ljudima za život
voda i vatra, željezo i sol,
brašno pšenično, mlijeko i med,
sok grožđa, ulje i odijelo:
28
Ima vjetrova za kaznu stvorenih,
sazda ih kao bičeve bijesa svoga;
oni će u vrijeme svršetka snagu razviti
i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.