Knjiga Sirahova
Poglavlje 23
1
Gospodine, Oče i vladaru života moga,
ne prepusti me ćudi njihovoj,
ne dopusti da propadnem zbog njih.
2
Tko će biti bič mislima mojim
i stega mudrosti srcu mojem,
nemilosrdan prestupcima mojim
i nepopustljiv grijesima mojim,
3
da ne uzobiluju pogreške moje
i ne namnože se moji grijesi;
da ne padnem naočigled protivnika svojih
i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom?
10
Jer kao što rob pod neprestanim nadzorom
ne ostaje bez modrica,
tako i tko uvijek priseže i zaziva ime Božje
neće izmaći grijehu.
11
Čovjek koji mnogo priseže pun je zloće
i bič ne odstupa od kuće njegove.
Ako pogriješi, grijeh mu njegov ostaje;
a ako se na to ne obazire, griješi dvostruko.
Ako se prisegne krivo, neće mu se oprostiti
i kuća će mu biti puna nevolje.
12
Postoji govor koji zaslužuje smrt,
i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj!
Sve to nek' je daleko od ljudi pobožnih,
da se ne valjaju u grijesima.
14
Kad si među velikašima,
sjeti se oca i majke svoje,
da se ne zaboraviš pred njima,
i da se ne ponašaš kao luđak
i ne zažališ što si se rodio
i ne prokuneš i dan svojeg rođenja.
17
žarka strast što kao oganj žeže
ne stišava se dok se ne ugasi;
čovjek pohotan na vlastito tijelo:
on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže.
Bludniku je svaka hrana slatka
i on se ne smiruje sve do smrti.
18
Čovjek koji čini preljub na postelji svojoj
i govori u sebi: "Tko me vidi?
Tama je oko mene i zidovi me kriju,
nitko me ne vidi, čemu se bojati?
Grijeha se mojih neće sjetiti Svevišnji!" -
19
takav se boji samo ljudskih očiju,
a ne shvaća kako su oči Gospodnje
deset tisuća puta od sunca svjetlije
i paze na sve putove ljudske
i motre i najskrivenije zakutke.