1
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
🔗
2
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
🔗
3
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
🔗
4
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
🔗
5
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
🔗
6
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
🔗
7
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
🔗
8
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
🔗
9
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
🔗
10
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
🔗
11
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
🔗
12
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
🔗
13
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
🔗
14
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
🔗
15
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
🔗
16
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
🔗
17
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
🔗
18
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
🔗
19
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
🔗
20
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
🔗
21
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
🔗
22
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
🔗
23
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
🔗
24
"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
🔗
25
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
🔗
26
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
🔗
27
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
🔗
28
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
🔗
29
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
🔗
30
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
🔗
31
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
🔗
32
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
🔗
33
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
🔗
34
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
🔗
35
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
🔗
36
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
🔗
37
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
🔗
38
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
🔗
39
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
🔗
40
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
🔗
41
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
🔗
42
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
🔗
43
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
🔗
44
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
🔗
45
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
🔗
46
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
🔗
47
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
🔗
48
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
🔗
49
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
🔗
50
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
🔗
51
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
🔗
52
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
🔗
53
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
🔗
54
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
🔗
55
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
🔗
56
Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."
🔗
57
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
🔗
58
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
🔗
59
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
🔗
60
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
🔗
61
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
🔗
62
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
🔗
63
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
🔗
64
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
🔗
65
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
🔗
66
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
🔗