Tobija
Poglavlje 8
2
On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi.
4
Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i reče: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje."
5
Onda se Tobija poče moliti:
"Blagoslovljen da si, Bože naših otaca,
blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke!
Blagoslivljala te nebesa
i sva tvoja stvorenja u sve vijeke!
6
Ti si stvorio Adama
i dao mu pomoćnicu Evu:
od njih je proizašao ljudski rod.
Ti si rekao: 'Nije dobro da čovjek bude sam;
načinimo mu pomoćnicu sličnu njemu.'
7
Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru
nego po istini.
Smiluj mi se
i učini da s njom doživim starost."
12
i kaza Edni, ženi svojoj: "Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna."
15
Nato Raguel zahvali Bogu:
"Blagoslovljen da si, Bože,
svakim blagoslovom čistim i svetim.
Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja!
Svi anđeli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke!
16
Blagoslovljen jer si me razveselio
i jer se nije dogodilo čega se bojah,
nego si nam iskazao svoje bogato milosrđe.
17
Blagoslovljen jer si se smilovao
ovoj djeci što su jedina.
Izlij na njih svoje milosrđe, Gospode,
podari im da zavše život u zdravlju,
sa srećom i milosrđem."