Izaberi knjigu
    :

    Rezultati pretrage

    Pretražujem...
    Login / Register

    Knjiga Postanka

    Poglavlje 8

    1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
    2  Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
    3  Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale,
    4  a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
    5  Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
    6  Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji;
    7  ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile.
    8  Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
    9  Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju.
    10  Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje.
    11  Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje.
    12  Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
    13  Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela.
    14  A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.
    15  Tada Bog reče Noi:
    16  "Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom.
    17  Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!"
    18  I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih.
    19  Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
    20  I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice.
    21  Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
    22  Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."
    ×
    Dobrodošli

    Prijavite se ili kreirajte nalog - Da biste dodali citat u omiljene ili pratili autora

    Zaboravili ste lozinku?