1
U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa
🔗
2
pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
🔗
3
Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.
🔗
4
Jer Ivan mu govoraše: "Ne smiješ je imati!"
🔗
5
Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
🔗
6
Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.
🔗
7
Zato se zakle dati joj što god zaište.
🔗
8
A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja."
🔗
9
Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.
🔗
10
Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
🔗
11
I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
🔗
12
A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
🔗
13
Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.
🔗
14
Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
🔗
15
Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane."
🔗
16
A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti."
🔗
17
Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe."
🔗
18
A on će im: "Donesite mi ih ovamo."
🔗
19
I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
🔗
20
I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.
🔗
21
A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
🔗
22
I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.
🔗
23
A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
🔗
24
Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.
🔗
25
O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.
🔗
26
A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše.
🔗
27
Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
🔗
28
Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!"
🔗
29
A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
🔗
30
Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!"
🔗
31
Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"
🔗
32
Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
🔗
33
A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!"
🔗
34
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.
🔗
35
I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike
🔗
36
te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.
🔗