Prva knjiga Ljetopisa trinaesta je knjiga Biblije (ako računamo Petoknjižje + Povijesne knjige do 2. Kraljevima) i osma Povijesna knjiga. U hebrejskom kanonu, Prva i Druga Ljetopisa čine jednu knjigu – “Divre ha-jamim” (Događaji dana) . Ovo je priča ispričana iz druge perspektive – ne fokusira se na političku povijest (kraljeve Izraela), nego na vjersku povijest (Hram, štovanje, Davidova loza).

Prva knjiga Ljetopisa pokriva isto razdoblje kao 2. Samuelova i početak 1. Kraljevima – od rodoslovlja (od Adama do Davida) do Davidove smrti i Salomonovog ustoličenja. Ali naglasak je potpuno drugačiji:

• 2. Samuelova pokazuje Davida – grešnika koji pada (Bat-Šeba, Urija)

• 1. Ljetopisa pokazuje Davida – čovjeka koji organizira štovanje i priprema Hram

Zašto razlika? Jer su Ljetopisi napisani nakon progonstva – narod se vratio u Judu, Hram je obnovljen, ali su siromašni i obeshrabreni. Autor (tradicionalno Ezdra) želi im reći: “Vi ste Božji izabrani narod. Davidova loza nije prekinuta. Hram je središte vašeg života. Bog je s vama – kao što je bio s Davidom.”

Prva knjiga Ljetopisa je teološka interpretacija povijesti – ne iskrivljuje činjenice (Davidov grijeh se spominje u 1. Ljetopisa 21, ali bez detalja o Bat-Šebi), ali naglašava ono što je važno za obnovu: rodoslovlja (identitet), Davidovo vladanje (jedinstvo naroda), priprema za Hram (bogoslužje) i uloga Levita (bogoslužna zajednica).