Knjiga o Sucima (na hebrejskom Šoftim – “Suci” ili “Osloboditelji”) druga je Povijesna knjiga Starog zavjeta. Njezin naziv dolazi od sudaca – vođa koje je Bog podizao da bi oslobodili Izrael od neprijatelja. No ovi ljudi nisu bili suci u današnjem smislu (oni nisu sjedili u sudnici). Oni su bili vojni osloboditelji, politički vođe i duhovni reformatori – sve u jednom.

Knjiga o Sucima pokriva razdoblje od oko 300 godina – od Jošuine smrti (oko 1375. g. pr. Kr.) do dolaska proroka Samuela (oko 1050. g. pr. Kr.). To je vrijeme prije kraljeva – kada Izraelom nije vladao niti jedan centralni vođa.

A knjiga ima jednu rečenicu koja sve objašnjava – koja se ponavlja kao tužni refren:

“U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu – svatko je radio što mu se činilo pravo.” (Suci 17,6; 21,25)

Ovo nije kompliment. Ovo je optužnica. Bez Božjeg zakona i bez vođe koji bi ga provodio – narod je radio ono što je njemu bilo pravo. A rezultat je bio: kaos, nasilje, idolopoklonstvo i moralna izopačenost.

Knjiga o Sucima je ciklična drama koja se ponavlja iznova: grijeh – ropstvo – vapaj – oslobođenje – mir – grijeh (opet). Zvuči poznato? Ovo nije samo Izraelova priča – ovo je ljudska priča.