Treća Ivanova poslanica dvadeset peta je knjiga Novog zavjeta – i spada u opće (katoličke) poslanice (uz Jakovljevu, 1. i 2. Petrovu, 1. i 2. Ivanovu, Judinu). Napisao ju je Ivan apostol – isti autor koji je napisao Evanđelje po Ivanu, Prvu i Drugu Ivanovu i Otkrivenje. Ona je druga najkraća knjiga u Bibliji (15 stihova) – duža je samo od Druge Ivanove (13 stihova).

Poslanica je upućena Gaju – vjerojatno članu jedne od Crkava koje je Ivan nadzirao (u Maloj Aziji). Gaj je bio “ljubljeni” (1,1.2.5.11) – Ivan ga osobno voli. Gaj je poznat po svojoj gostoljubivosti: prima misionare (braću) i pomaže im na putu (5-8). S druge strane, Diotref – ambiciozni vođa u Crkvi – ne prima Ivana, ogovara ga, i izbacuje iz Crkve one koji žele primiti braću (9-10). Ivan ga ne štedi.

Treća Ivanova je poslanica o kršćanskoj gostoljubivosti. U prvom stoljeću, misionari su putovali od grada do grada, propovijedajući evanđelje. Nisu imali hotele ni internete – ovisili su o gostoljubivosti vjernika. Primiti propovjednika značilo je sudjelovati u njegovom djelu (8). Odbaciti ga značilo je odbaciti samo evanđelje.