Prva poslanica Korinćanima sedma je knjiga Novog zavjeta i druga Pavlova poslanica (nakon Rimljanima, ali vjerojatno napisana prije Rimljanima). Napisao ju je Pavao oko 54-55. godine po Kristu – tijekom svog trećeg misionarskog putovanja, vjerojatno iz Efeza (1 Kor 16,8).

Korint je bio luka – grad pun mornara, trgovaca, robova, prostitutki, hramova (poznat po hramu Afrodite s tisućama hramskih prostitutki). Korint je bio sinonim za nemoral. “Korintizirati” značilo je “razvratno živjeti”.

Pavao je osnovao Crkvu u Korintu na svom drugom misionarskom putovanju (Dj 18,1-18). Ostao je 18 mjeseci. Nakon što je otišao, pojavili su se problemi. Pavao je dobio pismo od Korinćana (7,1) – i čuo izvještaje od “horožinih” (1,11). Odgovara im ovom poslanicom.

Prva Korinćanima je praktična poslanica. Ne bavi se toliko teologijom (iako ima teoloških odlomaka) – nego životom Crkve: jedinstvo, moral, brak, darovi Duha, ljubav, uskrsnuće. Bez Prve Korinćanima, ne bismo imali himnu ljubavi (13. poglavlje) – jedan od najljepših tekstova u cijeloj Bibliji.