Poslanica Galaćanima deveta je knjiga Novog zavjeta i četvrta Pavlova poslanica (po redu u Novom zavjetu). Napisao ju je Pavao oko 48-49. godine po Kristu – vjerojatno iz Antiohije ili Efeza – što je čini jednom od najranijih Pavlovih poslanica (možda i najranijom).

Galaćani su bili stanovnici Galacije – rimske provincije u središnjoj Maloj Aziji (današnja Turska). Pavao je osnovao Crkve u Galaciji na svom prvom misionarskom putovanju (Dj 13-14). Nakon što je otišao, došli su lažni učitelji – judaizatori – koji su govorili: “Nije dovoljno vjerovati u Isusa – morate se i obrezati i držati Mojsijev zakon” (6,12-13; vidi Dj 15,1).

Pavao je bijesan. On ne nudi diplomatske izraze – nego: “Čudim se da se tako brzo odvraćate od Onoga koji vas pozva milošću Kristovom na drugo evanđelje” (1,6). “Neka je proklet!” (1,8-9). Ovo je evanđelje u obliku borbe.

Galaćanima je Magna Carta kršćanske slobode. Ono govori o tome da nas je Krist oslobodio – od Zakona, od grijeha, od prokletstva. “Za slobodu nas Krist oslobodi” (5,1). “Vi ste, braćo, u slobodu pozvani” (5,13).