Evanđelje po Luki treća je knjiga Novog zavjeta – i najduže evanđelje. Luka nije bio očevidac Isusova života – bio je liječnik i suradnik apostola Pavla (Kol 4,14). On je istražio sve od početka (1,3), razgovarao s očevicima (uključujući Mariju, majku Isusovu) – i ostavio nam najpovijesnije evanđelje.

Luka je jedini poganski autor u Novom zavjetu (vjerojatno iz Antiohije, Grk). Njegovo evanđelje je napisano za Teofila (1,3) – vjerojatno uglednog poganskog kršćanina. Luka piše za pogane – objašnjava židovske običaje, koristi grčke izraze umjesto hebrejskih, i naglašava da je Isus Spasitelj svih ljudi – ne samo Židova.

Luka je evanđelje milosrđa, siromaha, žena, pogana i molitve. Samo Luka donosi:

• Milosrdnog Samarijanca (10,25-37)

• Izgubljenog sina (15,11-32)

• Ubogog Lazara (16,19-31)

• Carinika Zakeja (19,1-10)

• Razbojnika na križu (23,39-43)

• Marijin Magnificat (1,46-55)

• Zaharijin Benedictus (1,68-79)

• Šimunov Nunc dimittis (2,29-32)

Luka također naglašava molitvu – Isus se moli prije svakog važnog događaja (krštenja, izbora apostola, preobraženja, na križu). I naglašava ulogu Duha Svetoga više nego Matej ili Marko.