Prva poslanica Timoteju petnaesta je knjiga Novog zavjeta i deseta Pavlova poslanica (po redu u Novom zavjetu). Uz Drugu Timoteju i Titu, spada u pastirske poslanice – poslanice koje Pavao piše svojim suradnicima o tome kako voditi Crkvu.

Napisao ju je Pavao oko 62-64. godine po Kristu – nakon što je pušten iz prvog rimskog zatočeništva (Dj 28,30-31), a prije drugog zatočeništva koje će završiti mučeništvom. Poslanica je upućena Timoteju – Pavlovom “pravom sinu u vjeri” (1,2). Timotej je bio iz Listre (Mala Azija), sin židovske majke Eunike i grčkog oca (Dj 16,1-3). Pavao ga je uzeo za suradnika na drugom misionarskom putovanju. Timotej je sada u Efezu (1,3) – suočen s lažnim učiteljima i odgovoran za vođenje Crkve.

Prva Timoteju je priručnik za crkveno vodstvo. Pavao mu daje upute o:

• Lažnim učiteljima (1,3-11; 4,1-5; 6,3-10)

• Molitvi u Crkvi (2,1-8)

• Ulozi žena u Crkvi (2,9-15)

• Kvalifikacijama biskupa (nadglednika) (3,1-7)

• Kvalifikacijama đakona (3,8-13)

• Odgoju udovica (5,3-16)

• Starješinama (prezbiterima) (5,17-20)

• Odnosu prema bogatima (6,17-19)

Ovo nisu “crkveni ustavi” – nego pastirske upute za konkretnu situaciju. Ali su kroz stoljeća postale temelj za crkveno uređenje.