Prva Petrova poslanica dvadeset prva je knjiga Novog zavjeta – i spada u opće (katoličke) poslanice (uz Jakovljevu, 2. Petrovu, 1., 2. i 3. Ivanovu, Judinu). Napisao ju je Petar, apostol Isusa Krista (1,1). On je bio jedan od prvih učenika, očevidac Isusova života, smrti i uskrsnuća. Tradicija kaže da je Petar umro mučeničkom smrću u Rimu (razapet naopako) za vrijeme Neronovog progona (oko 64-68. g.).

Poslanica je upućena “izabranima koji žive kao pridošlice u rašijanju” (1,1) – u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji (današnja Turska). To su bili kršćani iz poganskog podrijetla (1,18) – živjeli su kao manjina, okruženi neprijateljskim društvom, i trpjeli su progonstvo (1,6; 4,12-19).

Prva Petrova je poslanica nade i svetosti. Petar ih ne uči kako da izbjegnu patnju – nego kako da patnju preobraze u svjedočanstvo. “Ako trpite radi pravednosti – blaženi ste” (3,14). “Ako tko trpi kao kršćanin – neka se ne stidi, nego neka slavi Boga” (4,16). Središnji primjer je Krist koji je patio za nas (2,21-25) – i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama.