Poslanica Rimljanima šesta je knjiga Novog zavjeta i prva od 14 poslanica koje se pripisuju apostolu Pavlu (ako uključimo Hebrejima). Napisao ju je Pavao oko 57. godine po Kristu – tijekom svog trećeg misionarskog putovanja, vjerojatno iz Korinta. Poslanica je upućena Crkvi u Rimu – koju Pavao još nije posjetio, ali je planirao doći.

Rim je bio prijestolnica carstva – središte moći, kulture i grijeha. Kršćanska zajednica u Rimu bila je mješovita: Židovi i pogani. Bilo je napetosti između njih (poglavlja 14-15). Pavao želi pripremiti teren za svoj dolazak – i želi im dati cjeloviti prikaz evanđelja.

Rimljanima je najsustavnije Pavlovo djelo. Dok su druge poslanice napisane da riješe konkretne probleme, Rimljanima je teološki traktat – sustavno izlaganje evanđelja. Pavao obrađuje: grijeh, opravdanje, posvećenje, ulogu Zakona, ulogu Izraela u Božjem planu, i kršćanski život.