Otkrivenje (grčki: Apokalypsis – “otkrivanje”, “skidanje vela”) dvadeset sedma je i posljednja knjiga Novog zavjeta – i cijele Biblije. Napisao ju je Ivan apostol (1,1.4.9; 22,8) – isti autor koji je napisao Evanđelje po Ivanu i tri Ivanove poslanice. Napisao ju je oko 95. godine po Kristu – za vrijeme progona pod rimskim carem Domicijanom. Ivan je bio prognan na otok Patmos (1,9) – gdje je primio vizije.

Otkrivenje je apokaliptička knjiga – koji koristi simboliku, brojeve, zvijeri i vizije da bi opisao borbu između dobra i zla. Njezine slike su namjerno čudne – da nas potaknu na razmišljanje.

Otkrivenje ima jasnu strukturu:

• Poglavlja 1-3: Sedam pisama sedam Crkava u Maloj Aziji

• Poglavlja 4-5: Nebeska liturgija – Bog na prijestolju i Jaganjac koji je zaklan

• Poglavlja 6-18: Sedam pečata, sedam truba, sedam zdjela – Božji sud nad zlom

• Poglavlja 19-20: Pobjeda Jaganjca – svrgnuće Zvijeri i Sotone

• Poglavlja 21-22: Novo nebo i nova zemlja – Bog prebiva sa svojim narodom

Otkrivenje je knjiga nade. Ona ne završava s apokalipsom – završava s obnovom. “I otrt će svaku suzu s očiju njihovih – i smrti više neće biti” (21,4). “Evo, sve činim novo” (21,5).