Jakovljeva Poslanica
Jakovljeva poslanica – Vjera koja se vidi na djelu
Jakovljeva poslanica dvadeseta je knjiga Novog zavjeta – i spada u opće (katoličke) poslanice (uz 1. i 2. Petrovu, 1., 2. i 3. Ivanovu, Judinu). Nazivaju se “općima” jer nisu upućene jednoj crkvi, nego širem krugu vjernika.
Autor je Jakov – ne Jakov Zebedejev (ubijen ranije, Dj 12,2), nego Jakov, “brat Gospodnji” (Gal 1,19). To je Jakov, koji nije vjerovao u Isusa za njegova života (Iv 7,5), ali je nakon uskrsnuća postao vjernik – i na kraju vođa Crkve u Jeruzalemu (Dj 15,13-21; 21,18-25). Tradicija ga naziva “Jakov Pravedni” – ubijen je kamenovanjem 62. godine.
Jakovljeva poslanica je najpraktičnija knjiga Novog zavjeta. Nema teoloških rasprava o Trojstvu ili opravdanju (osim 2. poglavlja) – nego se bavi svakodnevnim životom: iskušenja, siromaštvo i bogatstvo, riječi, svađe, planiranje bez Boga, molitva za bolesne.
Jakovljeva poslanica je kršćanski mudrosni spis. Slična je Mudrim izrekama Starog zavjeta – puna kratkih, oštrih, praktičnih savjeta.