Evanđelje po Ivanu četvrta je knjiga Novog zavjeta – i potpuno drugačija od prva tri evanđelja (Mateja, Marka, Luke). Dok sinoptička evanđelja prikazuju Isusa kroz njegova djela i kratke izreke, Ivan donosi duboke teološke govore – Isusove duge razgovore o tome tko je On, odakle dolazi, i što znači vjerovati u Njega.

Autor je Ivan apostol, “sin Zebedejev”, “učenik koga je Isus ljubio” (13,23; 19,26; 20,2; 21,7.20). On je bio očevidac Isusova života – i njegovo evanđelje je svjedočanstvo (21,24). Napisano je vjerojatno u Efezu između 90. i 100. godine po Kristu – desetljeće nakon sinoptičkih evanđelja. Ivan je imao vremena razmišljati o značenju Isusova života – i ostavio nam je najdublje teološko evanđelje.

Ivan prikazuje Isusa kroz sedam “Ja sam” izjava:

1. “Ja sam kruh života” (6,35)

2. “Ja sam svjetlost svijeta” (8,12)

3. “Ja sam vrata ovcama” (10,7)

4. “Ja sam pastir dobri” (10,11)

5. “Ja sam uskrsnuće i život” (11,25)

6. “Ja sam put, istina i život” (14,6)

7. “Ja sam pravi vinograd” (15,1)

Ivan također bilježi sedam čuda (znakova) koja pokazuju tko je Isus:

1. Vino na svadbi u Kani (2,1-11)

2. Iscjeljenje kraljevskog službenika (4,46-54)

3. Iscjeljenje uzetog kod Betzate (5,1-15)

4. Hranjenje 5000 (6,1-14)

5. Hodanje po vodi (6,16-21)

6. Iscjeljenje slijepca od rođenja (9,1-41)

7. Uskrišenje Lazara (11,1-44)

Ivan je evanđelje vjere. Njegov cilj je jasan: “Ovo je napisano da vjerujete da je Isus Krist, Sin Božji – i da vjerujući imate život u ime njegovo” (20,31).