Druga poslanica Timoteju šesnaesta je knjiga Novog zavjeta i jedanaesta Pavlova poslanica (po redu u Novom zavjetu). Uz Prvu Timoteju i Tita, spada u pastirske poslanice – poslanice koje Pavao piše svojim suradnicima o tome kako voditi Crkvu. Ali Druga Timoteju je posebna: to je Pavlova oporuka.

Napisao ju je Pavao oko 66-67. godine po Kristu – tijekom svog drugog rimskog zatočeništva. Ovaj put nije pod “kućnim pritvorom” (kao u Dj 28) – nego u hladnoj, vlažnoj tamnici (4,13). Zna da će uskoro biti pogubljen (4,6-8). Poslanica je upućena Timoteju – njegovom “ljubljenom sinu” (1,2). Timotej je u Efezu (1,18; 4,19), suočen s lažnim učiteljima i možda obeshrabren.

Druga Timoteju je najosobnija Pavlova poslanica. Ovdje ne brani teologiju – on otvara svoje srce. On se sjeća Timotejevih suza (1,4), spominje svoje prijatelje (Onezifora, 1,16-18; Luku, 4,11) i neprijatelje (Figela, Hermogena, 1,15; Aleksandra, 4,14-15). On traži svoj plašt i knjige (4,13). On osjeća hladnoću i samoću (4,16).

Ovo je poslanica za one koji su umorni. Ona govori: nisi sam. Bog je s tobom. Završi trku koju si započeo. “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao” (4,7).