Druga Petrova poslanica dvadeset druga je knjiga Novog zavjeta – i spada u opće (katoličke) poslanice (uz Jakovljevu, 1. Petrovu, 1., 2. i 3. Ivanovu, Judinu). To je najosporavanija knjiga Novog zavjeta – rana crkva je dugo sumnjala u njezino autorstvo. Ali na kraju je uvrštena u kanon zbog svoje vrijednosti i apostolskog duha.

Autor se predstavlja kao “Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista” (1,1). Rana crkvena tradicija nije bila jednoglasna – neki su sumnjali da je Petar napisao ovu poslanicu (zbog različitog stila u odnosu na Prvu Petrovu). Ali većina konzervativnih učenjaka prihvaća Petar kao autora – smatrajući da je koristio drugog tajnika (ili da je pisao u drugačijem raspoloženju). Poslanica je napisana neposredno prije Petrova mučeništva (oko 64-67. g. po Kr.).

Poslanica je upućena “onima koji su po pravednosti Boga našega i Spasitelja Isusa Krista primili istu dragocjenu vjeru kao i mi” (1,1). To su isti primatelji kao i Prva Petrova – kršćani u Maloj Aziji. Ali sada je situacija još teža: pojavili su se lažni učitelji koji podrivaju vjeru.