Druga Ivanova poslanica dvadeset četvrta je knjiga Novog zavjeta – i spada u opće (katoličke) poslanice (uz Jakovljevu, 1. i 2. Petrovu, 1. i 3. Ivanovu, Judinu). Napisao ju je Ivan apostol – isti autor koji je napisao Evanđelje po Ivanu, Prvu i Treću Ivanovu i Otkrivenje. Ona je najkraća knjiga u Bibliji (13 stihova) – zajedno s Trećom Ivanovom (15 stihova) i Judinom (25 stihova).

Poslanica je upućena “izabranoj Gospođi i njezinoj djeci” (1,1). Većina učenjaka smatra da je to simbolični naziv za Crkvu (ili jednu crkvu). “Gospođa” (grčki: kyria) možda je doslovno ime jedne žene – ali vjerojatnije je da Ivan personificira Crkvu kao “izabranu gospođu”. Njezina “djeca” su članovi Crkve.

Druga Ivanova je poslanica upozorenja. Ivan piše:

• “Ljubimo jedni druge” (1,5) – to je stara zapovijed

• Ali “mnogi varalice izišli su u svijet – koji ne priznaju Isusa Krista koji je došao u tijelu” (1,7)

• “Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka – ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga” (1,10)

Ovo je teška zapovijed. Ne smijemo primiti lažnog učitelja – čak ga ni pozdraviti ne smijemo. Zašto? Jer bi sudjelovanje u njegovom zlu (1,11). Ljubav i istina moraju ići zajedno.