Knjiga proroka Malahije dvanaesta je i posljednja od 12 malih proroka (u kršćanskom poretku) – i ujedno posljednja knjiga Starog zavjeta (u kršćanskom kanonu). Nakon Malahije, uslijedit će 400 godina šutnje – bez proroka, bez viđenja, sve dok se ne pojavi Ivan Krstitelj.

Ime Malahija (hebrejski: Mal’akhi) znači “moj anđeo” ili “moj glasnik” – i to je sažetak njegove poruke. On je posljednji glasnik prije nego što Bog pošalje “anđela saveza” – Mesiju. Zapravo, neki učenjaci vjeruju da “Malahija” nije osobno ime, nego naslov: “Proročanstvo – riječ Gospodnja preko njegovog glasnika.” Ali tradicija ga smatra prorokom.

Malahija je prorok dijaloga. Njegova knjiga je izgrađena na sedam prigovora koje narod upućuje Bogu – i Božjih odgovora:

• “Kako si nas ljubio?” (1,2)

• “Kako smo te prezreli?” (1,6)

• “Kako smo oskvrnili Hram?” (1,7)

• “Zašto nas ne uslišavaš?” (2,17)

• “Kako da se vratimo?” (3,7)

• “Kako da te opljačkamo?” (3,8)

• “Što smo protiv tebe govorili?” (3,13)

Malahija je most između Starog i Novog zavjeta. Njegova posljednja riječ je obećanje: “Evo, ja ću vam poslati proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji” (3,23-24 – u hebrejskom 3,23-24, u hrvatskim prijevodima 4,5-6). Isus će reći da je Ivan Krstitelj “Ilija koji treba doći” (Mt 11,14). Malahija zatvara Stari zavjet – i otvara vrata Novom.