Knjiga proroka Obadije četvrta je od 12 malih proroka (u kršćanskom poretku) i najkraća knjiga u Starom zavjetu – samo 21 stih. U hebrejskom kanonu, Obadija je također najkraća knjiga (jedno poglavlje). Ime Obadija (hebrejski: Ovadyah) znači “sluga Jahvin” ili “štovatelj Jahvin” – i to je sažetak njegove poruke: on je vjeran sluga koji progovara istinu, ma koliko bolna bila.

Obadija je prorok Božje pravde nad Edomom. Edomci su bili potomci Ezava (brata Jakovljeva, praoca Izraela). Odnos Izraela i Edoma bio je odnos braće koja su se mrzila. Dok je Jeruzalem padao pod Babiloncima (586. g. pr. Kr.), Edomci nisu samo stajali po strani – oni su sudjelovali u pljački, presretali bjegunce, čak ih izručivali neprijateljima.

Obadija ne nudi utjehu Izraelu – nudi sud Edomu. Ali na samom kraju, jedan stih nade: “Spasitelji će doći na goru Sion da sude gori Ezavovoj – i kraljevstvo će pripasti Jahvi” (21). Ovo je obećanje da će Bog na kraju uspostaviti svoje kraljevstvo – i da će nepravda biti kažnjena.