Knjiga proroka Hošee prva je od 12 malih proroka (u kršćanskom poretku) – nazvanih “malim” ne zato što su manje važni, nego zato što su njihove knjige kraće od “velikih” proroka (Izaije, Jeremije, Ezekijela, Daniela). Hošea je djelovao u Sjevernom kraljevstvu (Izraelu) u 8. stoljeću prije Krista – u vrijeme kada je kraljevstvo tonulo u idolopoklonstvo, nasilje i politički kaos.

Ime Hošea (hebrejski: Hoshea) znači “Spasenje” (ili “Jahve spašava”) – i to je sažetak cijele knjige. Usred suda koji dolazi (Asirija će uništiti Izrael 722. g. pr. Kr.), Hošea naviješta da Bog ipak neće zauvijek odbaciti svoj narod. “Kako da te predam, Izraele? Kako da te učinim kao Adamu? Srce mi se u meni prevrće – sav se od milosrda razgorjeh!” (Hoš 11,8).

Hošea je prorok Božje patnje. On ne osuđuje Izrael izvana – on pati zbog Izraelove nevjere, jer i sam doživljava izdaju svoje žene. Njegova knjiga je sirova, bolna, ponekad teška za čitanje (osobito 1-3. poglavlje) – ali na kraju, ona je ljubavna priča: Bog ljubi narod koji Ga ne ljubi, On traži narod koji Ga je napustio, On otkupljuje narod koji se prodao idolima.