Baruh – Jeremijin tajnik i glas nade u progonstvu
Baruhova knjiga (latinski: Liber Baruch, grčki: Barouch) jedna je od deuterokanonskih (drugokanonskih) knjiga Starog zavjeta. Kao nadahnuto Sveto pismo priznaju je Rimokatolička crkva i Pravoslavne crkve, dok je protestantske Biblije uvrštavaju među apokrife (korisne za pouku i povijest, ali ne i za nauk) .
Knjiga nosi ime po Baruhu, sinu Nerijinu – Jeremijinu tajniku i vjernom suradniku. Baruh se pojavljuje u biblijskoj Knjizi Jeremije (poglavlja 32, 36, 43, 45) kao pisar koji zapisuje Jeremijina proročanstva, čita ih narodu i dijeli s njim patnju progonstva. Nakon pada Jeruzalema, Baruh je odveden s Jeremijom u Egipat (Jer 43,6). Prema predaji, umro je u Babilonu – kam je otišao nakon Jeremijine smrti.
Ovo je kratka knjiga (samo 5 poglavlja), ali je teološki bogata. Sastoji se od tri jasno odvojena dijela:
Molitva izgnanika (Bar 1,15–3,8) – ispovijed grijeha i priznanje Božje pravde
Pohvala Mudrosti (Bar 3,9–4,4) – tko može pronaći mudrost? Samo Izrael po Zakonu
Utjeha Jeruzalemu (Bar 4,5–5,9) – ohrabrenje Sionu i obećanje povratka
Baruhova knjiga je glas onih koji su izgubili sve – ali nisu izgubili nadu. Ona nas uči ispovijedati grijeh, tražiti mudrost i čekati Božje spasenje.